Sadržaj
DANIJEL CIKOVIĆ
iva jazbec tomaić
Uvod
iva jazbec tomaić
Opus venetum
DANIJEL CIKOVIĆ
Remek-djelo venecijanskog veza: krčki antependij
valentina baradel
Autorstvo pripremnog crteža
iva jazbec tomaić
Otkrivajući tajne vezilačkog umijeća
DANIJEL CIKOVIĆ
iva jazbec tomaić
Mapiranje venecijanskog veza
14. stoljeća
Uvod
Svilene tkanine s vezenim dekorima izvedenim nitima od plemenitih metala bile su jedan od najsugestivnijih simbola iznimnog luksuza te pokazatelj društvenog statusa pripadnika srednjovjekovnih elita. Njihova je namjena uvijek bila predodređena za ukrašavanje reprezentativnih prostora ili odjeće. Proizvodnja skupocjenih predmeta ove vrste tijekom srednjega vijeka, ali i kasnije, bila je vezana isključivo uz najrazvijenije europske centre. U tom smislu razlikujemo više značajnih srednjovjekovnih i ranonovovjekovnih europskih vezilačkih manufakturnih centara čije se tekstilne rukotvorine danas prepoznaju kao, primjerice, opus anglicanum, opus fiorentinum i opus teutonicum.
U prilikama relativno skromnih znanstvenih doprinosa i skrovitosti muzejskih i crkvenih prostora kao izazov se postavlja pitanje vezilačke produkcije u Veneciji tijekom 14. stoljeća, jednog od najslabije istraženih poglavlja umjetničke produkcije ove jadranske kulturne metropole. Stoga je gotovo neprepoznata ostala ta izuzetna vještina izrade, kvaliteta korištenih materijala i crtanih predložaka koji ovu grupu predmeta danas čine prepoznatljivom i jedinstvenom u kontekstu europskih srednjovjekovnih vezilačkih centara.
DANIJEL CIKOVIĆ
IVA JAZBEC TOMAIĆ
Opus venetum
Uspostavljanje profesionalne vezilačke djelatnosti u Veneciji moguće je pratiti u kontekstu rastuće venecijanske svilarske industrije 13. stoljeća. Prisustvo skupocjenih svila – de Venetiis, kao i onih ukrašenih tehnikom veza – opus venetum, spominje se u brojnim crkvenim inventarima 13. i 14. stoljeća diljem Europe, poput onih bazilike sv. Petra u Rimu, katedrale sv. Pavla u Londonu i papinskog dvora u Avignonu. Brojem skromni prežitci ove baštine danas svjedoče o nekada zasigurno vrlo bogatoj te prije svega profesionalnoj vezilačkoj djelatnosti u Veneciji tijekom 14. stoljeća.
Iako je vrlo malo poznato o organizaciji rada i djelovanju venecijanskih vezilačkih radionica 14. stoljeća, na temelju sačuvanih predmeta moguće je pretpostaviti da je postojala proizvodnja manje složenih kompozicija kao što su bile trake s figuralnom dekoracijom namijenjene ukrašavanju liturgijskog ruha. Predlošci po kojima su takve kompozicije nastajale brižno su se čuvali u radionicama, a potom su se u detaljima prilagođavali pojedinoj narudžbi.
Osobito su dragocjene malobrojne sačuvane umjetnine koje nadilaze okvire repetitivne proizvodnje. Nastale su na temelju ekskluzivnih narudžbi prema kompleksnim i individualiziranim predlošcima za čiju su izradu često bile angažirane renomirane slikarske radionice.
Ovoj skupini svakako pripada monumentalni antependij iz Victoria and Albert Museum u Londonu, a porijeklom iz krčke katedrale, koji se bez sumnje može smatrati remek-djelom venecijanske gotičke vezilačke produkcije. Antependij je izvezen prema pripremnom crtežu najznačajnijeg venecijanskog umjetnika 14. stoljeća Paola Veneziana (oko 1290. – 1358/62.), a s obzirom na složenost i visoku kvalitetu izvedbe, moguće je pretpostaviti da je majstor osobno nadzirao realizaciju ove jedinstvene narudžbe.
IVA JAZBEC TOMAIĆ
Remek-djelo venecijanskog veza: krčki antependij
Monumentalni antependij (107 x 277 cm) od grimizne svile ukrašen s osam svetačkih figura vezenih zlatnim nitima spominje se prvi put u najstarijem popisu liturgijskog ruha i paramenata katedrale Uznesenja Marijina u gradu Krku iz 1500. godine. Zadarski nadbiskup Giovanni Robobello zabilježio je tada sljedeće: Uno bello palio da Altaro grando in seta cremesina cum octo figure longe uno brazo cum diversi Sancti lavorati cum lago de oro fino non roto.
Pod nizom gotičkih arkada, u središnjem je polju prikazano Krunjenje Bogorodice te niz anđela, dok su u ostalim nišama slijeva nadesno prikazani zaštitnik grada i biskupije sv. Kvirin Sisački, sv. Petar, sv. Ivan Evanđelist, sv. Ivan Krstitelj, sv. Pavao i sv. Gaudencije, zaštitnik obližnje Osorske biskupije. S desne strane podnožja prijestolja izvezen je lik naručitelja umjetnine, biskup u pontifikalnom ornatu, kako kleči s rukama sklopljenima u molitvi.
Najnoviji doprinos poznavanju umjetničke vrijednosti i konteksta nastanka ovog djela upravo je identificiranje njegova naručitelja te prijedlog redatacije. Na temelju stilske usporedbe s nizom Paolovih djela i analize kronotakse krčkih biskupa, moguće je zaključiti da je antependij izrađen po narudžbi biskupa Ivana II. na početku njegove biskupske službe, tijekom šestog desetljeća 14. stoljeća. Biskup Ivan II., moguće član obitelji knezova Krčkih, najbolje je dokumentirani krčki biskup 14. stoljeća, a o njegovu ugledu govori i činjenica da je pokopan na privilegiranoj poziciji u samom prezbiteriju ispred glavnog oltara katedrale.
Sagledavajući širi kontekst, narudžba ove umjetnine ostvarena je u vrlo složenim povijesnim okolnostima. Naime, unatoč višegodišnjim političkim napetostima između ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. Anžuvinca (1326. – 1382.) i Mletačke Republike, naručitelji iz istočnojadranskih gradova-komuna, bez obzira na političku pripadnost njihovih općina, očito su u kontinuitetu nabavljali luksuzne umjetnine upravo u Veneciji.
danijel CIKOVIĆ
Autorstvo pripremnog crteža
U Veneciji u 14. stoljeću umjetnost slikara stavljena je u službu stvaranja raznovrsnih rukotvorina. Iako nas predmeti koji su do danas očuvani navode na drukčije mišljenje, slike na drvenoj podlozi različitih vrsta i veličina bile su samo dio radioničke djelatnosti. Slikari su se bavili raznovrsnim narudžbama kao što su, među ostalima, izrada minijatura za skupocjene rukopise, oslikavanje skulptura i drugih predmeta poput procesijskih barjaka ili osmišljavanje ukrasa za najvažnije blagdane Republike. Stoga ne čudi da se od slikara također moglo zatražiti da naprave crteže za kompozicije koje bi zatim specijalizirane radionice pretvarale u druge medije. Ovoj kategoriji pripadaju, na primjer, oslikani prozori koji se spominju u dokumentu trgovca Oliviera Forzette, a povezani su s imenom majstora Marka, brata Paola Veneziana, ili pak vezene tkanine koje se stavljaju na oltare, poznate kao antependiji, među kojima je iznimno sačuvan pripremni crtež koji se pripisuje slikaru Lorenzu Venezianu.
Antependij za glavni oltar krčke katedrale, danas čuvan u Victoria and Albert Museumu u Londonu, spada u ovu vrstu radova nastalih suradnjom različitih radionica te se ističe kao jedan od najzapaženijih radova ove vrste, kako zbog svoje veličine tako i zbog kvalitete izvedbe. Paolo Veneziano, vodeći venecijanski slikar 14. stoljeća, autor je pripremnog crteža, dok je izvedba ovog djela povjerena profesionalnoj venecijanskoj vezilačkoj radionici.
Iako crtež koji je izradio slikar nije sačuvan, zahvaljujući određenim detaljima antependij je moguće povezati sa stvaralaštvom Paola Veneziana. Primjerice, središnji prikaz Krunjenja Bogorodice u znatnoj je mjeri sličan onome s poliptiha Svete Klare, dok je gotička arhitektonska struktura koja uokviruje kompoziciju bliska profinjenim drvenim okvirima slikarevih poliptiha. No, upravo su visokokvalitetni stil kompozicije, preciznost u izvođenju detalja ornamenta te elegancija draperije, elementi koji omogućuju da lako prepoznamo Paola Veneziana kao autora pripremnog crteža krčkog antependija. Paolov su rad vezioci izveli vrlo precizno te su s izuzetnom pažnjom prenijeli pripremni crtež u tehniku veza, pritom zadržavajući izvornu kvalitetu predloška. Moguće je stoga pretpostaviti da je postojala bliska suradnja između slikara i specijalizirane vezilačke radionice.
VALENTINA BARADEL
Otkrivajući tajne vezilačkog umijeća
Za realizaciju kompleksnih projekata kao što je bio krčki antependij moralo je biti angažirano više specijaliziranih majstora koji su radili zajedno u dobro organiziranoj vezilačkoj radionici. O tajnama njihova zanata i osobito postupcima izrade skupocjenih i dimenzijama monumentalnih vezenih kompozicija, sačuvano je vrlo malo pisanih dokumenata. Ključan izvor informacija o tehnikama izrade i prenošenja predloška na tekstilnu površinu je traktat firentinskog slikara Cennina Cenninija (1370. – 1427.) Il Libro del Arte s kraja 14. stoljeća. U 164. poglavlju pod naslovom Kako valja crtati na platnu ili svili radove koji se kasnije vezu (tal. Come si dee disegnare in tela o in zendado per servigio de’ricamatori) Cennini opisuje postupak crtanja ugljenom izravno na napetu svilenu podlogu predmeta na kojoj bi se vez izvodio. Dragocjenima se stoga smatraju podaci dobiveni istraživanjem i analizom vrste materijala, kao i vezilačkih tehnika sačuvanih umjetnina.
Posebna je pažnja bila posvećena procesu prijenosa crtanog predloška na tekstilnu podlogu. Takav crtani predložak koji prethodi izradi vezene kompozicije mogao je biti izveden izravno na svilenoj podlozi ili na papiru s kojega bi se potom prenosio na tkaninu. Obrise crtanog predloška izvedenog vrlo vjerojatno ugljenom olovkom, na način na koji to opisuje Cennini, moguće je vidjeti i na svilenoj podlozi krčkog antependija, uglavnom u predjelu svetačkih lica, gdje su svilene niti zbog dotrajalosti izgubljene. Neposredno ispod gornjeg sloja crvenog svilenog tafta, na krčkom se antependiju nalazi i papir kojim je vezena kompozicija dodatno ojačana te, konačno, podloga od čvrstog lanenog platna.
Na venecijanskim vezenim kompozicijama 14. stoljeća prevladavaju niti od plemenitih metala koje gotovo u potpunosti prekrivaju svilenu tkaninu u podlozi. Tek su manji dijelovi dekora izvedeni raznobojnim svilenim nitima te, iako su na brojnim mjestima one danas potpuno izgubljene, vidljiva je izuzetna kvaliteta i preciznost u tehnici njihova vezenja. Posebno zadivljuju svilenim nitima izvedena svetačka i anđeoska lica, što otkriva gotovo slikarsku vještinu primjene vezilačkih tehnika punto raso i punto spaccato.
Kompozicijama stoga dominiraju metalne filé niti s pozlaćenom i srebrnom ovojnicom vezene zahtjevnom tehnikom punto affondato. Posebnost ove tehnike je povlačenje metalnih niti pomoću niti drugog materijala kroz tekstilnu podlogu, pri čemu se one fiksiraju na poleđini. Fiksirajuće niti pritom nisu vidljive na površini vezenog predmeta, što omogućava oblikovanje ujednačenih zlatnih, odnosno srebrnih površina dekora.
IVA JAZBEC TOMAIĆ
Mapiranje venecijanskog veza 14. stoljeća
Od sasvim sigurno brojnih predmeta koji su proizašli iz venecijanskih vezilačkih radionica 14. stoljeća do danas je sačuvan tek malen dio pa se kao prioritet u istraživanju ove teme postavlja njihovo prepoznavanje i mapiranje. Na temelju stilskih i tehničkih karakteristika, venecijanskoj vezilačkoj baštini 14. stoljeća zasad je moguće pripisati niz predmeta s figuralnom dekoracijom od kojih je većina sačuvana u Republici Hrvatskoj ili su izvorno izrađeni za naručitelje s područja istočne obale Jadrana.
Pomalo nevjerojatno zvuči, no u gradu Veneciji nije sačuvan ni jedan primjer, dok je produkcijskom centru geografski najbliže sačuvani Barjak sv. Foške koji se čuva u Museo Provinciale na otočiću Torcellu. Barjak je nastao 1366. godine za Bratovštinu sv. Foške, o čemu svjedoči natpis na samom predmetu, te predstavlja jedini precizno datirani primjer. Na području Apeninskog poluotoka sačuvana su još dva predmeta, mitra u Museo Cristiano e Tesoro del Duomo u Cividale del Friuli i antependij u Museo Diocesano katedrale sv. Mihovila arkanđela u Albengi, nastao doduše nešto kasnije, početkom 15. stoljeća.
Na istočnoj se obali Jadrana sačuvalo ipak više predmeta koji pripadaju ovoj skupini: antependij u župnoj crkvi sv. Stjepana u Dobrinju, antependij u Victoria and Albert Museum, a izvorno iz katedrale Uznesenja Marijina u Krku, fragment antependija s likom sv. Petra i vezene trake sa svetačkim likovima u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, izvorno iz župne crkve sv. Filipa i Jakova u Grobniku, antependij i osam pravokutnih fragmenata s ornamentalnom dekoracijom i poprsjima svetačkih figura u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti u Zadru, antependij u Iparművészeti Múzeum u Budimpešti, porijeklom iz zadarske crkve sv. Krševana, mitra u Riznici trogirske katedrale sv. Lovre, orukavlje para biskupskih rukavica u Riznici katedrale sv. Dujma u Splitu te šesnaest poprsja sačuvanih na pravokutnim fragmentima prišivenim na dvije dalmatike u Opatskoj riznici u Korčuli.
Venecijanskim veziocima pripisuju se još bursa s prikazom Krista Pantokratora u Victoria and Albert Museum te fragmenti vezenih frizeva s vegetabilnim ornamentom i svetačkim figurama u Iparművészeti Múzeum u Budimpešti i u Keir Collection u Dallas Museum of Art.